Danijeli su lekari predložili da isključi muža sa aparata: Tri meseca kasnije dogodilo se nezamislivo
Dodajte Kurir u vaš Google izborDanijela Dejvis imala je samo 24 godine kada je morala da donese odluku od koje bi ustuknuli i mnogo stariji i iskusniji. Njen suprug Metju doživeo je tešku saobraćajnu nesreću, a lekari su joj objasnili da su šanse da se ikada probudi iz kome gotovo nepostojeće.
Savetovali su joj da razmisli o isključivanju aparata koji su ga održavali u životu. Danijela, međutim, nije želela da odustane od čoveka sa kojim je tek počela da gradi zajednički život.
Njihova priča dogodila se 2011. godine.
Venčali se, a sedam meseci kasnije sve se promenilo
Metju i Danijela venčali su se u decembru 2010. godine. Poznavali su se kratko – počeli su da se zabavljaju samo dva meseca pre venčanja.
Sedam meseci kasnije, Metju, koji je tada imao 23 godine, doživeo je tešku nesreću na motociklu na auto-putu I-16 u američkoj saveznoj državi Džordžiji. Zadobio je traumatsku povredu mozga i brojne prelome, nakon čega je pao u komu i priključen je na aparate za održavanje života.
Devet dana posle nesreće lekari su razgovarali sa njegovom suprugom i izneli joj veoma loše prognoze.
„Lekar je doslovno nacrtao grafikon na tabli i rekao: ‘Devedeset odsto ljudi sa ovakvom povredom nikada ne povrati svest’“, prisetila se Danijela.
Kako je navela, lekar joj je na kraju otvoreno rekao šta bi želeo da se on nalazi u Metjuovom stanju.
„Znate, da sam ja u ovoj situaciji, voleo bih da moja porodica isključi aparate“, preneo joj je svoje mišljenje.
Danijela nije želela da ga posluša
Metjuov otac preminuo je dve godine pre nesreće, dok je njegova majka bila previše bolesna da bi mogla da preuzme brigu o njemu. Odgovornost je zato pala na Danijelu, koja je odbila da odustane.
Uspela je da supruga uključi u rehabilitacioni program, a potom ga je dovela u kuću svoje majke. Njih dve su se neprestano brinule o njemu.
„Ako već moramo da ga dovedemo kući, hajde da mu pružimo najlepši pogled na svetu. Ako će biti samo telo u krevetu, neka makar ima u šta da gleda“, rekla je Danijela majci.
Nedelje su prolazile, a onda je Metju počeo očima da prati ljude oko sebe. Posle tri meseca prvi put je pokazao da razume šta mu supruga govori.
Dok ga je pridržavala u krevetu i tražila od njega da dohvati igračku u obliku motocikla, Metju je prvi put uspeo da izvrši zadatak. Ubrzo je izgovorio i prve reči.
„Trudim se“, tiho joj je rekao.
Probudio se, ali nije znao ko je njegova supruga
Njegovo buđenje donelo je veliko olakšanje, ali i novo bolno saznanje. Metju je izgubio nekoliko godina sećanja i nije prepoznavao ženu koja se mesecima borila za njega.
Kada su mu objasnili da je Danijela njegova supruga, reagovao je jednostavno.
„Bilo je otprilike ovako: ‘To je tvoja supruga.’ Pogledao sam je i rekao: ‘Da’“, ispričao je Metju.
Danijela je shvatila da su uspomene na njihovo upoznavanje, vezu i venčanje nestale.
„Shvatila sam da me se ne seća i da me se verovatno neće ni setiti. Te stvari su nestale“, priznala je.
Ipak, Metju je vremenom ponovo upoznao svoju suprugu i počeo da gradi potpuno nove uspomene sa njom. Kasnije je kratko zaključio:
„Baš mi je drago što sam je oženio.“
Omiljeno jelo pokazalo da je „stari Metju“ još tu
Danijela je dugo čekala znak da povreda mozga nije potpuno promenila ličnost njenog supruga. Dobila ga je kada su ga članovi porodice pitali šta bi želeo da jede.
Metju je jedva čujno zatražio pileću tortilju iz svog omiljenog restorana.
„Svi smo se istog trenutka okrenuli prema njemu, jer smo znali šta je rekao. To mu je bilo omiljeno jelo“, ispričala je Danijela.
Njegov oporavak trajao je godinama. Nakon dodatna dva i po meseca provedena u rehabilitacionom centru, uspeo je da izađe iz ustanove oslanjajući se na hodalicu.
Do 2015. mogao je da vozi automobil sa manuelnim menjačem, igra „Skrebl“, ide na jogu i ponovo se šali. Svaka aktivnost koju većina ljudi obavlja bez razmišljanja za njega je predstavljala rezultat dugotrajnog rada.
Borba nije završena buđenjem iz kome
Troškovi terapija predstavljali su novi problem. Osiguranje je pokrivalo samo deo rehabilitacije, iako je Metjuu bio potreban intenzivan i dugoročan rad kako bi nastavio da napreduje.
Danijela je zbog toga pokrenula kampanju za prikupljanje novca. Objašnjavala je da se osobe sa traumatskim povredama mozga mogu oporavljati godinama, ali da mnogima osiguranje ne plaća dovoljno terapija da bi ostvarili pun napredak.
Godinu dana nakon što je njihova priča dospela u javnost, Metju je počeo da trenira u jednom „krosfit“ centru u Savani. Radio je vežbe veslanja, čučnjeve i druge zahtevne pokrete, a vlasnik centra rekao je da njegov napredak iz nedelje u nedelju iznenađuje sve koji rade sa njim.
Vera im bila najveći oslonac
Danijela je isticala da poštuje znanje lekara i njihovu procenu, ali da nije mogla da prihvati da je za njenog supruga sve završeno.
„Lekari znaju o čemu pričaju i njihov savet je važan, ali to ne znači da su uvek u pravu. Ako verujete u Boga, onda verujte u Boga i držite se onoga za šta znate da je istina“, rekla je.
Metju je smatrao da je njegova supruga bila ključna za to što je dobio novu priliku za život.
„Bog je nju stavio u moj život, tako da zna šta radi“, rekao je.
Par je 2015. govorio da želi da se, kada Metju povrati veću pokretljivost, preseli u kuću u Džordžiji i osnuje porodicu. Planirali su i novo venčanje, kako bi Metju mogao da stvori uspomenu na dan koji je zbog povrede zauvek izgubio.
Video: Saobraćajna nesreća auto-put Ruma-Šabac